| Žorž Strašni |
| Autor Uredništvo | |
| понедељак, 07 мај 2012 | |
|
Žorž Strašni sa "Larmadžijama" na odbrani diplomskog rada
Od 18. februara 2002. godine strip „Žorž Strašni" se u formi kaiševa pojavljuje i na internetu i to u rubrici „Nedeljni strip" u sklopu sajta „Strip vesti" Zlatka Milenkovića iz Novog Sada. Nekada su njegove avanture stvarne anegdote, a nekada obrade poznatih viceva, ali uvijek uz obilje žena i dobre cuge jer i u stvarnom životu Đorđa Ćeranića nikada nije manjkalo lijepih žena i dobre kapljice. Strip je u ovoj formi izlazio sve do 43. broja „Nedeljnog stripa" koji je izašao 6. januara 2003. godine.
Nakon toga ovaj
strip junak je pored „Larmadžija"trebalo da doživi i i svoju premijeru u dugometražnom
strip albumu „Gospodar tangi". Međutim , zbog lijenosti autora i gubitka originalnog
scenarija strip je ostao na 3 nacrtane stranice od 60 zamišljenih. Stvarni Đorđe
Ćeranić je nedavno proslavio svoj 71. rođendan, a prije nekoliko godina je otišao
u zasluženu penziju. Nekako istovremeno i strip „Žorž strašni" je otišao u penziju,
nije nacrtana nijedna nova epizoda već dugi niz godina. Jedino pojavljivanje Žorža
je bilo na naslovnici prvog broja strip magazina „Parabellum" zajedno sa kolegama
strip junacima iz Republike Srpske, ali autor stripa kaže da ovo još nije završena
priča i da će u dogledno vrijeme biti novih avantura ovog simpatičnog brkajlije.
Crtali: peđa slavni Ne mešati sa: rođakom Hogarom Strašnim
Intervju sa Đorđom Ćeranićem (Žoržom Strašnim) objavljen u dnevnim novinama „Glas Srpski" Banja Luka, srijeda, 25. septembar 2002. godine u rubrici FELjTON/REPORTAŽA
ŽIVOT POSTAO STRIP
Kako je Đorćo Ćeranić postao junak stripa Peđe Slavnog iz „Žvrljoskopa". Studentkinjama govori da u slobodnom vremenu prigrle studenta sa knjigom pod rukom, a ne sa rukama na volanu bijesnog auta.
SRPSKO SARAJEVO - Postoje, kažu, dva puta da čovjek postane vječni neženja. Jedan je da je pretjerano stidljiv pa uzmiče pred nježnijim polom, a drugi da u mladosti previše trči za tuđim, pa ostane bez svoje žene. E, u ovu drugu grupu sigurno spada Đorđo Ćeranić, čovjek koga u Srpskom Sarajevu poznaju svi, a ponajbolje studenti Mašinskog fakulteta u Lukavici. Đorđo je rođen na Đurđevdan 1941. godine u Nikšiću, a inače je, kako sam voli kazati, iz Uloga, kod Kalinovika. To, naravno, smatra veoma bitnom činjenicom u vlastitoj biografiji, jer Kalinovčana ima svuda više nego li u mjestu rođenja. Načelnici, direktori, profesori, nerijetko i ministri, stare neženje, sami srcelomci. - U životu sam imao mnogo žena, starijih, mlađih i onih moje generacije i sve su bile lijepe - priča Đoko, ne krijući osmjeh. - Uostalom, zar bi se mačak tako zvao da ne svjetluca očima i ne gricka brkove. Đole ne želi da potvrdi našu tezu da pripada onoj drugoj grupi sa početka teksta, ali ne propušta da kaže: - Pa, sve su žene naše, one su ti, opštenarodno blago. Nije mu krivo što se nije ženio jer, veli, tako bi usrećio samo jednu, a ovako mnoge mogu reći „moj Đoko". Ali, budimo ozbiljni pa kažimo da je Ćorđo Ćeranić najomiljenija ličnost među studentima Mašinskog fakulteta u Srpskom Sarajevu, koji mu u znak popularnosti ispisaše i grafit: „Živio Žorž, najstariji student Univerziteta u Srpskom Sarajevu!" - Biti omiljen među studentima znači samo jedno: nisam ih lagao niti sam im davao lažna obećanja, uvijek sam imao vremena za njih jer sam znao da mladom čovjeku treba podrška - objašnjava Đoko prisjećajući se vremena kada je, kao jedno od šestoro djece Ćeranića, samostalno krenuo u susret izazovima koji su, toga vremena, bili prilično bremeniti. I taman kada htjede da nastavi o poratnim godinama, Đole se poče smijati, svjestan valjda da je promašio temu. - Dobro, znam da ste tu zbog druge priče - reče on i kao da se malo postidi, povuče dim „longa", uzdahnu i nastavi: - Drugarski odnos i otvorenost za šalu studenti pretočiše u strip u kojem sam ti ja veliki ženskaroš, „Žorž", ključni čovjek. Koštala me priča o mladosti, pa sad kada čitam dogodovštine glavnog junaka, ne mogu da se prepoznam jer ipak sam to činio drugačije - kaže Žorž. Ali, ne ljuti se, već sve shvata kao plod iskrenog poštovanja ovdašnjih studenata koji ga prihvataju kao najboljeg druga. - Nekada, kada su neraspoloženi, pričam im i ono što nije bilo, samo da bi vratili osmjeh na mladalačka lica, jer mladost mora da bude vedra i kada su „šarena" vremena - kaže Đoko. Možda zato i što nema svoje djece, Đoko cvu pažnju i ljubav nesebično daje mladima, koji ga, eto, ustoličiše i za svog junaka iz mašte, šezdesetogodšinjeg ženskaroša. - Volim djecu i omladinu i uvijek im kažem da se prođu politike i političara, a da se uhvate knjige i nauke - kaže Đoko i nastavlja kako „Žorž ne bi bio ono što jeste da ne dijeli i druge savjete". - Studentima govorim da u slobodno vrpjeme prigrle i curu, a studentkinjama, opet, obrnuto, momka, ali onog sa knjigom ispod ruke, a ne sa rukama na volanu nekog bijesnog auta - objašnjava Đoko. - Kakvo auto. Pa da je u moje vrijeme tako išlo, ja bi se garant oženio. Zapeo bih na prvoj zamci. A, onda ne bi bilo ni stripa, ni junaka o kojem i sa kojim govorimo. Pozdravljajući se sa nama Đoko kao da se prisjeti da „Glas srpski" stiže u odaje fakulteta, zastade, otpuhnu i reče. - Šta mi je sve ovo trebalo, pa to će svi pročitati. Ode u svoju kancelariju, sobu, kako hoćete jer tu i živi i radi, a za njegovu dilemu bijaše kasno. Vi ste već sve pročitali, zar ne? - Jao, pa to je Žorž Strašni! - Da, to sam ja, lutko! Strip je urađen po istinitim motivima... Nastaviće se... Stoji u objašnjenju autora Peđe Slavnog urednika „Žvrljoskopa". Mi smo prodočitali samo dio, a šta se dešavalo dalje pročitajte u osmom broju megapopularnog stripa „Žorž" na stranicama lista studenata Mašinskog fakulteta u Srpskom Sarajevu „Žvrljoskop" ili na www.zmcomics.co.yu/strip i pišite junaku lično na e-mail Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.
Srđan Šekara
|