|
O bongou...
Bongo comics
oformljen je 1993. godine nakon što su Steve i Cindy Vance završili svoj rad na
Simpsons Ilustrated magazinu, pa su zajedno sa Matom Groeningom i Bill
Morrisonom oformili ovu izdavačku kuću.
Prvo izdanje iz
Bonga bilo je deljeno besplatno u promotivnom tiražu od 750 brojeva na San
Dieco Comic Conu: Bila je to "The Ofiicial Hostory Of Bongo Comics".
I konačno, novembra 1993. Bongo je lansirao
svoje prve naslove u Golden Apple radnji u LA-ju: "Simpsons Comics",
"Radioactive Man", "Bartman" i "Itchy And
Scratchy".
Sa izuzetnom
"Itchy And Scratchy", koji je bio štampan četiri puta godišnje,
ostala izdanja štampana su jednom u dva meseca (hm, barem je tako trebalo da
bude, ali je praksa često bila surovo drugačija)...
1995. bila je velika
godina za Bongo: U njoj su pokrenuta još tri nova naslova: "Krysty
Comics", "Lisa Comics" i "Bart Simpsons Treehouse Of
Horror".
Do kraja 1995. samo
su se "Simpsons Comics" i godišnjak "Treehouse Of Horror"
zadržali kao stalna izdanja, dok su "Itchy And Scratchy",
"Bartman", "Lisa" i "Krysty" prestali da se
izdaju. "Radioactive Man" je nakon redovnih šest brojeva i jednog
specijala prestao sa izlaženjem, ali će se kao "flip" dodatak
Simpsonovih javiti još u par epizoda.
Sve do svog #51
broja simpsonovi su objavljivani jednom u dva meseca, ali su se oktobra 2000.
preorjentisali na mesečno izdanje.
2000. je donela i
pojavljivanje danas dva veoma popularna naslova iz bongoa: "Bart
Simpson" i "Futurama", a na velika vrata vratio se i
"Radioactiv Man".
2004. Bongo je proslavio svoju desetu
godišnjicu objavivši over-size 100th issue Simpsons Comicsa.
Danas, nakon 15 godina izdavaštva, Bongo
comics se može pohvaliti solidnim brojem redovnih izdanja, velikog broja
reprint magazina, godišnjih i sezonskih specijala.
Bongo u Novostima!
Novembra 2007.
desila se velika stvar za srpski strip: Simpsonovi su posle više od decenije
dugog izdavaštva u Americi konačno doživeli izdanje na srpskom jeziku! Za
razliku od mnogih drugih evropskih zemalja i australije, Srbija je sa
Simpsonovima krenula od samog početka, prvog broja, što je našoj publici
omogućilo da uživaju uz njihove avanture od prvog broja i ujedno prati
"evoluciju" crteža i priča koje su iz broja u broj sve više
napredovale.
Prvih 25 brojeva,
prve dve sezone "Simpsons Comics"-a su proglašene Zlatnom Serijom
Simpsonovih (doživele reprint u izdanju "Simpsons Clasics" u
Americi), tako da imamo svojevrsnu privilegiju da uživamo u prvim, priznajem
pomalo naivnim pričama Lendru Gotliba i slabijem crtežu Fila Ortisa, ali
svejedno svedočimo svojevrsnoj istoriji.
Simpsonovi su u
izdanju Večernjih novosti dobili manji format od standarnog US formata, ali su
zato štampani na izuzetno kvalitetnom papiru. Što je još bitnije za Simpsonove,
krenuli su sa zaista hrabrim, ali više no nerealnim tiražem od 50.000
primeraka, koji je opao na više no prihvatljivih 30.000.
Simpsonovi su u Popbuksovom izboru za
naj-izdanje godine osvojili fenomenalno treće mesto, pa je redakcija uzevši u
obzir dobru prodaju i visoke rejtinge uzela u razmatranje ideju da uz
Simpsonove uživamo dva puta mesečno.
Posle kraćeg upoznavanja sa istorijom Bongoa i
njegovom velikom pojavljivanju na našem tržištu evo i osvrta na izdanja
aktuelna kod nas i Američkog izdanja od pre par meseci, s kojima ćemo u
narednim nedeljama ući u korak (barem u ovoj kolumni, jelte) -
Simpsonovi #16-
Nezadovoljni kvalitetom programa koji im se servira
na kablovskoj, podmladak porodice Simpson, Bart i Lisa nakon spretnog
opipavanja pusla širokog auditorijuma, ulaze u hrabar projekat pokretanja
sopstvene TV stanice. Kako će sve to uticati na stanovnike i još bitnije one
koji su već duže u svetu Show biznisa, na urnebesan način donosi novi broj
Simpsonovih!
Kao što sam u uvodu već napomenuo, za razliku
od današnjeg crteža, Simpsonovi iz Zlatne Serije nisu se mogli pohvaliti
spektakularnim crtežom. Crtačke partije Fila Ortisa, oscilirale su iz broja u
broj, a zbog krupnijih zastoja sa objavljivanjem, razlike u kvalitetu mogle su
se primetiti i u okviru samo jednog broja. 16. broj donosi malo osveženje u
pogledu kontinuiranog kvaliteta crteža barem u okviru ovog broja, ali je
nemaštovitost pri postavljanju kadrova i nemarnost u crtanju detalja i dalje
ogroman minus u ovom izdanju.
Stvar uveliko vadi priča, iz broja u broj sve boljeg
Gotliba, koji donosi zaista zanimljiv zaplet u ovo izdanje. Prepoznatljivi,
takozvani "TV" humor prisutan je i u ovom broju, ali je lošim
kadriranjem većina gegova "osakaćena".
Kontinuitet priče je, sve do pred kraj
solidan, kada na videlo ponovo dolazi stara boljka Zlatne Serije: Zbrzan i
nespretan rasplet.
Priča se razvijala već viđenim tokom, koji se
sa pravom može prozvati klišeom: Klinci razvijaju stvar sa TV stanicom, stvar
je prihvaćena više no dobro, uključili su u program i svoje vršnjake, konkurencija
velikih TV kuća lupa glavu nebi li ih nekako zaustavila i najednom, klinci se
sami povlače.
Baš me je taj kraj i najviše razočarao- Nakon
odgledanog crtaća "Češka i Svrabiše" na pravom TV-u najednom shvataju
da im je mnogo zanimljivije da gledaju no da "prave" televiziju. Da je posao mogao biti bolje odrađen- mogao
je, ali je eto, još jedna priča sa vrlo zdravom podlogom, otišla u krivu
stranu.
Kroz ceo broj se, kao i kroz sve ostale
brojeve, provlači svesno ismejavanje naivne američke TV publike spremne da
popase sve što im se lepo servira, ali kao i većina stvari u samom početku, i
ovaj pokušaj sarkastičnog ismevanja je nevešto prikriven i pomalo naivno i sa
previše respekta iznet do kraja.
Kao i ostali brojevi iz Zlatne Serije, i ovaj
broj donosi dodatak na 5 strane u vidu mini-stripa, koji je prvenstveno služio
u početku za ispunjenje "kvote" zadate po US strip standardima.
Priča "Ženska i Klovn", osmišljen
kao parodija na prvobitnu Holivudsku produkciju, priča stavlja Otoa, vozača
autobus,kao naratora koji iznosi ovu priču kao njegovo sećanje na veliko
herojsko delo barmena (Moa) koji spasava naivnu i neiskusnu damu (Mardž) koja
se na kraju spašava od velikog zlog gangstera (nikog drugog do klovna
Krastija).
Dojmljivu pričicu napisao je Klej Grifit, koji
je kasnije došao i do mesta pisca "velike" priče u Simpsonovima, a
sve to ukrasio Šeron Bridžmen veoma solidnim crtežom. Na ovako malom broju
strana, razumljivo i nije bilo mesta za neku veću razradu, ali je priča sjajno
ukomponovana i jednostavno ostavlja
utisak celine.
Simpsonovi #144/ US izdanje/
War Is Smelly!
Ljutiti Ejb Simpson
i njegova neotesana banda brutalnih komandosa, poznata kao Flying Hellfish se
vraćaju u još jednoj avanturi koja ih vodi od prvih borbenih linija WW II pa
sve do samog Berlina gde će pokušati da zaustave Hitlera jednom-zauvek. Flying
Hellfish na težem ispitu no ikada u
operaciji "Foolish risk" (toliko o razumnom komandovanju US trupa)
bore se u svojoj armiji za ideale života, slobode i sopstvenoj težnji ka
srećom- barem po dekinom sećanju, priča teče svojim zbunjujućim, ali
spektakularnim tokom.
U ovom #144 broju
Simpsonovi su imali sreće da im kao gostujući crtač dođe Dan Spiegle (poznat
kako po svom radu na posleratnim akcionim naslovima tako i na DC-jevim i
marvelovim naslovima iz 90'ih). Donevši svoj karakteristični stil crtanja, u saradnji
sa standardnim Bongoovim koloristom Artom Villanuevim, ovaj broj je, za razliku
od već standarnog crteža, zaista lepo osveženje.
Priča počinje klasičnim stilom: Lisa dolazi u
Starački dom sa namerom da iz prve ruke dobije priču iz drugog svetskog rata. I
to je bila sjajna inicijalna kapisla za deku koji se sa puno žara i svežine
priseća događanja sa fronta.
Naravno, ni u ovom
broju nije izostalo klasičnog, sarkastičnog Simpson humora, kada se u malo
nepovezanu i razbacanu priču (a kakva bi i bila kada je priča senilni
sedamdesetdevetogodišnjak) pojavljuju slavne ličnosti Holivuda iz 40'ih, elitni
odredi US armije na čelu sa narednikom Furrijem i njegovom psećom bandom K-9
komandosa i neizostavnim Whitehawksima. Naravno u priči se pojavljuju i "veliki
zloće"- Ovoga puta predstaljeni Iron Skullom (direktna insinuacija na Red
Skulla, pitam se hoće li marvel poseći za tužbom ovog puta...), The Clockwork
Nazijem, robotom koja je proizvela velika Nemačka komanda, pa i samog duha
Oscara Wilda koji unosi paniku i strah u redove američke vojske. Priča na par
mesta gubi kontinuitet i nepotrebno se razvlači, sve u cilju popunjavanja
"kvote" što je i dalje velika boljka svih Bongoovih stripova, ali je
zato sve to nadoknađeno spektakularnim slikama borbe "prsa u prsa"
neustrašivog Ejba koji par puta spavava celi odred svojih Hellfisheva i
nepogrešivo insinuira na već toliko puta u akciji viđenog dragog nam
superheroja odevenog u boje ponosa amerike. No,
posle ovako spektakularne parodije, nema onoga ko će sve to uzeti za zlo
sjajnom Chucku Doxonu koji se na ovom broju, kao i u većini prethodnih, zaista
istakao (za razliku od Iana Bootbija, koji je naviknut na radu časopisa za
decu, preneo datu praksu i na Simpsonove, što u početku nikako nije davalo
dobre rezultate, mada stvari ipak idu na bolje).
I kao kulminacija
priče, Ejb biva isporučen direktno u zmajevo gnezdo, u srce trećeg rajha i
Berlina, na samit sila Osovine! Genijalna je scena kada umesto Hitlerovog
specijaliteta, prvoklasnog francuskog najsmrdljivijeg sira, koji je trebalo da
bude poslužen Musoliniju i japanskom caru, iz paketa izleće Ejb Simpson i bez
trunke milosti izrešeta loše momke. I kako već i priliči sceni spektakularnog
upada, sledi i spektakularni beg, u kome Ejb prerušen u Firera ispred nosa
naivnim i očigledno, mentalno zaostalim Nacistima odlazi pravo po odlikovanje
najvišeg reda.
Malo previše da bi
bilo istinito, a? Pa, tako je pomislila i Lisa, koja je nakon snimljenog
razgovora kasetu prosledila u kantu, ali da je ovaj broj sa pravom nazvan
"riveting issue" donosi kraj scenom nekog malog mesta u Francuskoj i
Ejbovim spomenikom u njegovom centru!
Sve u svemu
zadovoljavajuća priča koja je, istina u jednom delu bila nepotrebno razvučena,
ali je ipak donela nešto novo u Simpson strip.
The Great, Extreme, Ultimate, and Totally
Awesome Radioactive Man Event-
I evo već na kraju prvog druženja imam čast da
najavim jedan spektak. Nakon 15 godina pravljenja sjajnih stripova, BCG (tako
ću od sada skraćeno pisati Bongo Comics Group) je nakon famoznom petodelnog
"When Bongos Collide" iz 94-te, predstavio svoj prvi crossover EVENT
(tako to piše kolega Meho). Dakle, zavedeni bujicom EVENTOVA na US tržištu,
primorani da se bore za svoje mesto pod suncem, Bongo je pokrenuo ovaj mini
serijal za koji najavljuju da će zauvek promeniti Radioactic Mana, Barta
Simpsona i celokupno građanstvo Springfilda jednom zauvek (zvuči malko poznato,
zar ne?).
Ovaj "The
Great, Extreme, Ultimate, and Totally Awesome Radioactive Man Event" biće
dostupan početkom Juna i biće izdavam jednom nedeljno u okviru Bongoovih
naslova. Evo kratkog osvrta kako su sve to zamislili dobri ljudi iz BCG-ja:
Simpson Comics #155 /deo prvi/-
Novi izdavač Radioactive Man Comicsa, klovn
Krasti, traži način da odene ovog superheroja u novo ruho i zavede što veći
broj strip čitaoca. Međutim, ova promena legendarnog superheroja zateći će sve ljude u Springfildu. Hoće li ovo navesti
razbesnelu rulju na divljanje ili će ih uterati u red ispred gradske Striparnice?!
Bart Simpson #48 /deo drugi/-
Ne postoji niko ko se boji više od Barta
Simpsona kako će to izgledati novi, renovirani, spektakularni Radioactive Mana.
Bart nesebično nudi svoju pomoć i sugestije nebi li njegov voljeni heroj izašao
iz ovog čišćenja bolji nego ikada!
Simpson Super Spectacurar #9 /deo treći/-
Novi broj redizajniranog, potpuno novog
Radioaktivnog čoveka je u izlozima i svi žele svoju kopiju ovog istorijskog
izdanja, ali hoće li svi biti zadovoljni rezultatom? Klovn Krasti, novi izdavač
Radioactive Man Comicsa je na iglama, a ništa dobro neće izaći iz držanja
klovna u neizvesnost...
Čitav ovaj projekat poveren je timu Batton
Lash /text/- Tone Rodrigezu /crtež/-Abdrew Pepoy/tuš/ koji su do sada radili
sjajan posao na serijalu Super Spectacular od prvog broja. Ostaje jedino da se
vidi kako će se pokazati na Simpson serijalu, koji ipak zahteva malčice
drugačiji crtež od Super Spectacular serijala, ali su očekivanja velika.
Ovaj EVENT, za sada
jedinstven u BCG-u biće, naravno, ispraćen od moje malenkosti, pa ću kada za to
bude došlo vreme biti više no srećan da podelim utiske (kakvi god budu bili :).
|