|
Dobro, vi već znate da sve što u ovoj kolumni
najavimo posle ispalimo pa smo tako i propustili da odgledamo Avengerse, pa
danas o njima nećemo pričati, a na vaše zadovoljstvo. Umesto toga, pomeramo na
nedelju dana ranije planirano pisanje o novim serijalima iz Marvelovog Ulitmate
univerzuma. Koji su šokantno odlični!
Ultimate Comics: The Ultimates/
Ultimate Comics: Hawkeye
Autori: Jonathan Hickman, Esad Ribić, Brandon Peterson, Sam Humphries, Luke
Ross/ Jonathan Hickman, Rafa Sandoval
Izdavač: Marvel
DJ
Meho: Dakle, nisam mislio da će ovaj dan ikada zaista
doći ali veliko mi je zadovoljstvo da kažem: posle nekoliko godina lutanja,
Ultimate univerzum je ponovo pronašao svoj glas, distinktni kvalitet i svrhu
postojanja.
DJ
Kemo: Načekali smo se. Bili smo spremni da dignemo
ruke.
DJ
Hamo: Bili smo spremni da dignemo ruku na sebe kada je
ovaj deo Marvelove produkcije poveren
na staranje Jephu Loebu, koji je bio arhitekta njegovog gotovo potpunog
uništenja. Srećom, pokazalo se barem jednom u istoriji sveta da je posle
kataklizmične promene moguće zaista otići na bolje. Mnogi drugi strip-univerzumi
su pokušali da stvari protresu velikom kataklizmom ne bi li privukli čitaoce i
izvukli se iz tesnaca, samo da bi se nekoliko meseci kasnije pronašli priterani
u ćošak gde je hara-kiri delovao kao jedini častan izlaz. Ta setimo se samo
kako je prošao Wildstorm sa svojim World's
End DOGAĐAJEM. Wildstorm koji više ne postoji.
DJ
Meho: Ali ovo je tema o kojoj vredi malo dublje
raspravljati pre nego što krenemo dalje. Dakle, za manje upućene čitaoce:
Ultimate univerzum je u Marvelovu produkciju uveden početkom veka, sa
blagoslovom tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika Joea Quesade, kao način da
se testiraju mogućnosti da se Marvelovi likovi oslobode decenijskog balasta
kontinuiteta i ispričanih priča i da se krene, što bi se reklo od nule, sa
slobodom da se klasični motivi poznati iz njihove mejnstrim istorije tretiraju
na savremenije načine. Ovo je omogućilo da se priče o Spajdermenu, Fantastičnoj
Četvorci, X-Men i Ultimates (Ultimate verzija tima Avengers) pričaju
modernijim, konzistentnijim jezikom, uvezujući tešnje i kontinuitete odvojenih
serijala i kreirajući univerzum koji je zaista bio strimlajnovanija,
podmazanija verzija klasičnog Marvela.
DJ
Kemo: Kako je mejnstrim Marvel univerzum trpeo dosta
slabu prodaju i kreativnu neusmerenost u tom periodu, jedno vreme se šuškalo i
da će Ultimate univerzum u određenom momentu zameniti mejnstrim (tj. 616)
univerzum kao glavni u Marvelovoj produkciji, daće on postati mejnstrim
verzija, urednog kontinuiteta i savremenog jezika.
DJ
Hamo: Ali ovo se nije desilo jer je Quesda umeo da
prepozna kontinuitet kao vrhunsku vrednost Marvelovog mejnstrim univerzuma i
iskoristio sve kreativne resurse na raspolaganju da poboljša kvalitet
pripovedanja u njemu i iskoordinira rad na glavnim serijalima tako da je kao
rezultat već oko polovine prve decenije veka mejnstrim univerzum ponovo počeo
da se prodaje bolje od Ultimate univerzuma.
DJ
Kemo: Da, u velikoj meri i time što su autor koji su
bili arhitekte Ultimate univerzuma, Brian Michael Bendis i Mark Millar dobili centralne
uloge i u mejnstrim univerzumu, zajedno sa recimo J. Michaelom Straczynskim,
Edom Brubakerom itd.
DJ
Hamo: Interesantno je, na nivou fusnote, dodati da je
ideja o zamenjivanju glavnog kontinuiteta novim, urednijim kontinuitetom
stripova koji su svi počeli od nule u isto vreme, iako ju je Marvel odbacio, na
kraju implementirana u DC-ju prošle godine sa septembarskim lansiranjem New 52
inicijative.
DJ
Kemo: „Recikliramo ideje koje nisu bile dovoljno dobre
za Marvel!" - to je trebalo da bude slogan sa kojim bi DC nesumnjivo dobili još
više medijskog prostora nego što su ga imali!
DJ
Meho: Malo ozbiljnosti, momci. Treba napomenuti da je
Ultimate univerzum, iako je započeo kao sažetije prepričavanje decenijskog
kontinuiteta mejnstrim Marvela, prema kraju decenije već u mnogim elementima otišao
u neke svoje strane. Autori su sada originalne motive varirali na veoma smele
načine a i zapleti su već bili sasvim svoji, no stripovi su se sve slabije
prodavali. Marvel je rešio da stvari protrese i Jeph Loeb je uradio
gorepomenuti kataklizmični Ultimatum, o kome smo ovde naširoko pisali, kao
pokušaj da se, zaista, publika trgne i privuče, aUltimate univerzumu pruži
prilika da napravi zaokret i, u zavisnosti od kvaliteta tog zaokreta živi ili
umre na tržištu.
DJ
Kemo: Ali interesantno je koliko je tu pogrešnih ideja
i poteza istovremeno došlo na sto. Loebov Ultimatum je bio jedan od najgorih
stripova u novijoj istoriji Marvela - u čemu se takmičio jedino sa takođe
Loebovim Ultimates 3 - a kataklizmično finale ovog DOGAĐAJA sa gomilom mrtvih
likova je pokazalo da Marvel ne samo da se nije otresao ideje da su smrti
superheroja dovoljno jeftina cena za osvajanje prostora u vestima specijalizovanih
medija, već da je mogućnost potpunog ukidanja Ultimate linije bila više nego
realna. Takođe, kada je Ultimate univerzum nastavio da živi pod novim brendom
(Ultimate Comics), pokazalo se da je, sem u slučaju stripova koje je radio
Brian Bendis, ULTIMATUM skoro potpuno ignorisan kao velika promena status quoa.
DJ
Meho: Tako je, zato sam i hteo da dovedem u pitanje
Hamidovu tvrdnju od malopre da je Ultimatum jedna od retkih kataklizmičnih
promena status quoa celog univerzuma koja je zapravo porodila kreativno
nadahnuće i dala bolje stripove. Čini mi se da se može argumentovati da su
mnogi post-Ultimatum stripovi bili primetno slabi.
DJ
Hamo: Jesu. Stavljajući na stranu pomenute Bendisove
stripove (Ultimate Spider-man, ali i trio miniserijala Ultimate Comics:
Doomsday gde je razmatran post-Ultimatum status članova Fantastične Četvorke)
koji su em bili dobri em se pošteno bavili post-Ultimatum situacijom, New
Ultimates, i Ultimate
Avengers koje su pisali Loeb i Millar su bili slabi stripovi za koje
praktično uopšte nisu bila bitna dešavanja iz Ultimatuma, a koji su kulminirali
krosoverom Ultimate
Avengers vs. New Ultimates koji je takođe bio slab i jedino se možda valja
pamtiti po tome što je odradio deo pripreme za smrt Ultimate Spajdermena.
DJ Kemo: Dakle, moglo se reći da je Ultimate univerzum bio rascepljen na dobre
stripove koje radi Bendis i loše stripove koje rade ostali, pa je odluka da se
cela linija ponovo renumeriše i protrese sa smrću Spajdrmena kao nultom tačkom
delovala logično.
DJ
Meho: Jeste. Ne samo što je smrt Spajdermena ispala jedna
od najdostojanstvenijih u istoriji žanra, nego je i Ultimate
Fallout bio miniserijal koji je ulio puno hrabrosti čitaocima da će
budućnost Ultimate univerzuma biti svetlija nego što je bila recentna prošlost.
Hickman, Bendis i Spencer su ovde zasejali seme svojih novih priča, ukotvljeni
u nultu tačku prikazivanjem kako likovi koje znamo pate za upokojenim
Spajdermenom i utisak da mi, publika, kao i likovi dobijamo novu šansu da vreme
provodimo u univerzumu koji pršti od mogućnosti i kreativne energije je bio
palpabilan. Avgusta prošle godine, Marvel je lansirao nove serijale u Ultimate
Comics liniji i danas, sa po desetak izašlih brojeva u Ultimates, X-men i
Spider-man serijalima i sa završenim Hawkeye miniserijalom, spremni smo da
ispustimo dah, pogledamo jedni drugima u oči i kažemo da je Marvel ovoga puta
uspeo.
DJ
Hamo: Ne samo uspeo nego nas potpuno osvojio. Osećaj
koji imam kada čitam nove Ultimate Comics serijale je uporediv sa onom od pre
desetak godina kada sam čitao originalne Ultimate serijale - ovo su zreli
superherojski stripovi sa zrelim temama koji opet ne upadaju u nekakvu
akademsku dekonstrukciju i daju nam maštovitu naučnu fantastiku, ubedljivu
sociopolitičku podlogu ali i dinamičnu akciju. Pa ništa više od vas i ne
tražimo, momci!!!
DJ
Meho: No, moje opservacije čini mi se stoje, za
potrebe Ultimates i Ultimate Hawkeye, sasvim je nebitno da li se Ultimatum
dogodio ili ne. Imam utisak da Jonathan Hickman nije preveliki ljubitelj onoga
što je Loeb uradio pre nekoliko godina i njegovi likovi kao da se trude da što
dostojanstvenje izignorišu celu tu priču.
DJ
Kemo: Zanimljivo je i podsetiti se da ti i nisi neki
fan Jonathana Hickmana, a da si čitajući Ultimates ne jednom uskliknuo „Alaha
mu! Odličan je ovaj Hickman!!!"
DJ
Meho: Pa, da... I ništa mi ne pričinjava veće
zadovoljstvo nego kad nekom serijalu priđem sa blago negativnom predrasudom a
onda me on oduva sa stolice. Hickmana zaista nisam previše hvalio za Fantastic
Four/ FF ili za Secret Avengers a Ultimate
Thor sam smatrao zaista slabim, no, njegov rad na Ultimates i Ultimate
Hawkeye je izvrstan i doista, da je odmah po završetku Millarovog i Hitchovog drugog
Ultimates serijala 2007. godine Hickman krenuo da piše ovo to bi bio prirodan
nastavak radnje i bili bismo pošteđeni Loebovih a i kasnijih Millarovih
gluparija.
DJ
Hamo: Prošle smo nedelje pomenuli kako je Hawkeye u
artiljerijskoj pripremi za film Avengers dobio više nego prominentnu ulogu u
mnogim Marvelovim stripovima, pa je možda to i razlog što je Hickman pored
tekućeg Ultimates uradio i četvorodelni Ultmate Hawkeye miniserijal?
DJ
Meho: Bez sumnje. Radnja ovog miniserijala teče
paralelno radnji Ultimates i zapravo bi sasvim bez napora mogla da se pretopi u
njega a da se ništa ne primeti. Svet je u velikim, ali velikim problemima a Hawkeyejeva ekspedicija u jugoistočnoj Aziji
je samo pogled na jedan od tih problema i najviše služi kao ekspozicija za ono
što će se dalje dešavati u Ultimates. Nekog prefinjenog rada sa likovima i
psihološke obrade ovde nema. Hickman svakako i nije najjači u ovim stvarima.
DJ
Kemo: Što zanimljivom čini tvoju izjavu da je ovo
prirodni nastavak druge sezone Millarovih Ultimates. Millar je tokom tog
perioda svog rada na ovom naslovu baš stavljao veliki akcenat na
karakterizaciju uspevajući da drži spektakl i akciju u ravnoteži sa psihološkom
obradom likova (za razliku od njegovog rada na Ultimate Fantastic Four gde je
spektakl nesumnjivo odneo prevagu). Hickmanova su interesovanja sasvim negde
drugde.
DJ
Meho: Jeste i jesu. Ono gde se Hickmanov rad da
uporediti sa Millarovim je u jednom uverljivom prikazu sveta koji trpi velike,
ireverzibilne promene, nešto čega u mejnstrim univerzumu u Marvelu nema
prečesto. Mislim, istina je da mejnstrim univerzum svako malo trpi invaziju iz
svemira (World War Hulk, Secret Invasion), onostranu ili magijsku invaziju ili
napad (Fear Itself, House of M) ili sukob među metaljudima globalnih razmera
(Civil War, Siege), ali retko se dešava da čitanje ovakvog DOGAĐAJA ostavlja
utisak zaista trajne posledice na status quo celog sveta. Čak je i desetkovanje
mutantske populacije posle House of M nešto što pogađa pre svega mutante. U
Hickmanovom Ultimates nema šale sa promenama status quoa - svet se zaista
primetno, bespovratno menja na način jednostavno nedostupan mejnstrim
univerzumu. Ljudi ginu, čitave države bivaju zbrisane sa lica planete, novi
centri moći niču maltene preko noći i postavljaju ostatku sveta svoje uslove.
Ovo je kao neki primereno ozbiljan film snimljen po predlošku Toma Clancyja sa
dobro shvaćeno ulogom superheroja u celoj priči.
DJ
Hamo: Da, Hickman, iako i ovde povremeno upada u stari
problem da prepričava stvari koje bi mogao da nam pokaže (mada retko i neću mu
to uzeti za zlo) zapravo uspeva da izgradi jednu grandioznu pozornicu na koju
zatim postavlja mnogo igrača i demonstrira nam kako se likovi koje poznajemo
ponašaju suočeni sa spoznajom da više ne spadaju u najmoćniju ekipu na svetu.
Ovde ima i jedne simpatične političke simbolike jer je,dakako, baš Amerika ta
koja gubi geopolitički primat i Hickman uverljivo prikazuje reakcije ne samo
obaveštajne i metaljudske zajednice već i političke vrhuške na promenu balansa
moći u svetu.
DJ
Kemo: Hickman ovde vrlo uspelo spaja politički triler
zaista grandioznih razmera (ponovićemo: čitave države bivaju zbrisane sa lica
planete. I to ne nekakve Symkarije i Latverije već zemlje poput Njemačke i
Francuske.) u kojem se ispituju i ekonomske i socijalne posledice velikih
promena, sa naučnofantastičnim predloškom u koji je uloženo natprosečno mnogo
napora u odnosu na ono što inače vidimo u superherojskim stripovima.
DJ
Meho: I taj napor se zaista isplati. Čak i publika -
poput nas trojice - blazirana posle decenija čitanja stripova u kojima su
leteći ljudi i putovanje kroz vreme do banalnosti svakodnevne pojave, ovde ne
može a da ne oseti uzbuđenje. Hickmanov svet se menja na dinamične, uzbudljive
načine i čitalac se stalno pita šta će biti dalje.
DJ
Hamo: Hickman se ovde uspešno igra na igralištu koje
je neko drugi sagradio: pojavljivanje tehnološki naprednog GRADA koji raste
neverovatnom brzinom i guta delove Evrope je direktan nastavak Ultimate
Doomsday priče o Reedu Richardsu koji je praktično napustio ljudsku rasu i postao
nešto drugo. I ovde valja napomenuti da će se publika koja nije čitala Ultimate
Doomsday/ Ultimate Fallout osećati prilično izgubljeno. Mislim, osnovni
koncepti Richardsovog plana za preuzimanje sveta iz ruku ljudske rase koji on
sada smatra inferiornom su jasni, ali su težina njegovog pojavljivanja i odnos
sa drugim likovima jasni samo ako ste čitali starije stripove. No, to na
stranu, nauka koju Hickman priziva u pomoć da priča o Richardsovom GRADU i
konceptu kontrolisane evolucije je nadahnuta, ubedljiva i uspeva da nas ne samo
intrigira nego i stalno drži u zapitanosti da možda ne navijamo slučajno za
pogrešnu stranu? Superheroje koji bi samo da zadrže status quo u kome imaju
povlašćen položaj i američku vladu (predvodnike slobodnog sveta, jelte) koja bi
samo da baci svoj kompletan nuklearni arsenal na nešto što ugrožava njenu
vodeću poziciju.
DJ
Kemo: Sa druge strane, Hickman jednako uspešno uvodi i
„svoj" zaplet pokazujući kako eksperimentisanje sa proizvodnjom kontrolisanih
metaljudi u jugoistočnoj Aziji dovodi do potpuno nekontrolisane socijalne
promene. Jugoistočnoazijska Republika koja je pokušala da istrebi sve mutante
na svetu i istovremeno proizvede svoju armiju metaljudi biva prilično
iznenađena kad njeni metaljudi izvedu državni udar i osnuju svoju sopstvenu
državu, Tian, kao neku vrstu pribežišta za mutante i metaljude svih boja i
rasa. Naravno, problem je što je ovo društvo koje ne živi po pravilima koja
odgovaraju dotadašnjim političkim predvodnicima planete i sada je veliko
pitanje može li se ratovati na dva fronta.
DJ
Meho: Ne može! To je i poenta! Nick Fury, najbolji
obaveštajac na svetu ovde i pokušava da se izbori sa shvatanjem da je situacija
naprosto previše izvan njegove ili ičije kontrole. Nove sile koje su se
pojavile u svetu naprosto ne mogu biti uhvaćene u isti sistem ekonomskih i
političkih pravila kome se do sada postojeće države pokoravaju i njegovo
očajničko kombinovanje sile, obaveštajnih tehnika i pregovaranja za sada ne
daje previše rezultata.
DJ
Kemo: Da, posle deset epizoda koje su do sada izašle moglo
bi da se kaže kako je svet samo u još većim problemima nego što je bio na
početku. Stvari komplikuje i haos u američkim redovima, gde političari
pokušavaju da stvari reše na tipično siledžijske načine, obaveštajci se bore za
prevlast iza kulisa, a tu je i privatni sektor i grupa najmoćnijih
industrjalaca na svetu koja gleda kako iz svega ovoga može da se izvuče solidna
zarada.
DJ
Hamo: Ovaj poslednji element je vrlo intrigantan već
utoliko što je najmanje istražen i nadamo se da će uskoro serijal da udari
akcenat na Tonyja Starka i njegov odnos sa klubom Kratos koji nam je prvi put
prikaza u Ultimate Fallout.
DJ
Kemo: Sve to, a Hickman nam pokazuje i svoje verzije
Xorna i Zorna, kao i Celestialsa i Eternalsa, mudro doterane da se uklope u
Ultimate univerzum, zajedno sa Captainom Britainom.
DJ
Meho: Zaista, strip koji ostavlja bez daha. I to čak i
pre nego što pohvalimo Esada Ribića koji ovo crta sjajno. Likovi mu doduše
prečesto beče oči kada se iznenade - a iznenađuju se stalno jer je strip prepun
zaista dramatičnh obrta na svakom koraku - ali odlično je ovo. Esad mora da
crta i visokotehnološke ambijente GRADA i istočnjačke prizore Tiana,
superheroje, vojnike, političare. Vrlo se on tu dobro snašao.
DJ
Hamo: Ovo je strip koga svakog meseca proždiremo sa
puno zanimanja i utisak da prisustvujemo jednom stvaranju istorije (u Ultimate
univerzumu, ali donekle i izvan njega) je snažan.
DJ
Kemo: Tim gore što Hickman uskoro odlazi sa serijala
jer je dobio ponudu za posao koju, kako veli nije mogao da odbije.
DJ
Meho: Mada ne kaže kakvu pa nam je teško da ne
zamišljamo konjsku glavu u Hickmanovom krevetu jednog lepog proljetnog jutra.
Kako god bilo, Sam Humphries, cenjeni indie scenarista je već počeo da serijal
piše zajedno sa Hickmanom, sa planom da ga kompletno preuzme za koji mesec.
Nadamo se da će stvari ostati uzbudljve kakve su do sada bile. U svakom
slučaju, ovo je za sada jedan od najboljih Marvelovih tekućih serijala u ovom
trenutku, vredan ulaganja vremena i u čitanje onoga što mu je prethodilo da bi
čovek iz njega izvukao najveće moguće zadovoljstvo. Preporučujemo!
Ultimate Comics: X-Men
Autori: Nick Spencer, Paco Medina, Carlo Barberi
Izdavač: Marvel
DJ
Kemo: A sada obavezna nedeljna pohvala za Nicka Spencera...
DJ
Hamo: Ali kada Spencer sve svoje pohvale žestoko
zaslužuje!
DJ
Meho: Dobro, Spencera smo zaista hvalili za sve
njegove radove o kojima smo do sada pisali a sa Ultimate Comics X-Men je on
imao, usuđujem se da kažem nešto teži zadatak nego Hickman sa Ultimates već
utoliko što mu je Jeph Loeb sa saradnicima tokom Ulitmatuma pobio neke od
najatraktivnijih članova mutantskog ansambla. Mislim, naravno, X-Men su uvek
bili strip koji raskalašno uživa u brojnosti svog personala, ali pisati strip
koji ima „X-Men" u naslovu a nemati na raspolaganju Wolverinea, Cyclopsa,
Charlesa Xaviera, Magnetoa... to je priličan hendikep, reklo bi se.
DJ
Kemo: Mislim da su tog hendikepa bili svesni i u
Marvelu pa je na naslovnu stranu prvog broja Ultimate Comics X-men nonšalantno
u prvi plan postavljen Wolverne iako je mrtav i za ovih se jedanaest brojeva
nije ni pominjala mogućnost da oživi.
DJ
Meho: Dobro, to na stranu, kako je Ultimatum bio pre
svega delo jednog mutanta - Magnetoa - i kako je taj mutant izazvao gotovo
globalnu kataklizmu i pobio mnogo ljudi, pomor mutanata je došao kao direktna
posledica ovih događaja, a Ultimate Comics X-men je strip za koga je već teže
reći da bi mogao da se dešava sve i da se Ultimatum nije dogodio. U vezi sa
njim zaista stoji ona Hamidova izjava od malopre da je jedna nasilno, grubo
izvedena promena globalnog status quoa, začudo, proizvela dobar novi serijal.
Jeph Loeb je, hajde, priznaću smrknuto, ovome udario kolko-toliko pristojne
temelje svojim miniserijalom Ultimate
X od pre dve godine, pokazujući kako mutanti žive u ilegali posle
Ultimatuma. A Brian Bendis je zapravo odradio još bolju pripremu sa drugim
serijalom Ultimate Comics Spider-man u kome je sjajno baratao mutantskim
pitanjima i likovima. Spencer je u ruke dobio nezgodan svet za mutante ali i
već izgrađene likove.
DJ
Hamo: I Spencer ovde radi dobre stvari, istražujući
neke od sržnih X-Men tema: različitost, odbačenost od društva, rasizam.
DJ
Kemo: Kod njega su ovi motivi moguće još i
intenzivniji nego u mejnstrim univerzumu delom kao posledica Ultimatuma, delom
kao posledica otkrića (iz Bendisovog Ultimate Origins minija) kako gen „X" koji
čini mutante mutantima nije posledica prirodne mutacije, nego, kao i skoro sve
drugo vezano za postojanje metaljudi u Ultimate univerzumu, nusprodukt programa
za razvoj i proizvodnju supervojnika iz četrdesetih godina prošlog veka.
DJ
Hamo: Da, Spencer odlično rukuje ovim podatkom, pokazujući
kako na njega reaguju sami mutanti - dugo ubeđivani od strane nekih svojih
političkih vođa da su na neki način prirodni naslednici ljudske rase (i rado
sami sebe nazivajući homo superior) -
ali i ostatak ljudske rase koji, neiznenađujuće, postaje gotovo jednoglasan u
mišljenju da se mutantima ne smeju garantovati uobičajena ljudska prava i da ih
se mora držati internirane kako bi čovečanstvo bilo bezbedno.
DJ
Meho: Da, Spencer nije ovde izmislio ništa radikalno
svoje, ali spretno rukuje globalnom paranojom vezanom za mutante i pokazuje nam
likove koji se kriju i beže od progona kako uprkos svemu pokušavaju da budu od
koristi ljudskoj rasi čijim se delom ipak osećaju. Pritom, ovaj serijal, pošto
se događa paralelno sa Ultimates i u istom, jelte, svetu koji kako rekosmo
prolazi kroz velike promene, pažljivo balansira globalno i lokalno. Spencer
uspeva da čitaocu proda ideju kako ovaj serijal zapravo nema glavnog junaka što
ga oslobađa da skače između likova i situacija i usmerava našu pažnju tamo gde
je to datog trenutka potrebno a da se ne osećamo kao da nam troši vreme na
ekspoziciju i da želimo da se vratimo „pravom" protagonisti.
DJ
Kemo: Spencer tu svakako spretno koristi činjenicu da
su prepoznatljivi mutantski politički i drugi lideri svi listom mrtvi. Njegova
ideja je da u svetu u kome nema ni Wolverina ni Cyclopsa, ni Xaviera ni
Magnetoa mladi mutanti žive u jednom post-ideološkom trenutku. Rasprava između
Xaviera i Magnetoa o integracionizmu protiv separatizma je mrtva jer su mrtvi
njeni akteri: mutante danas vlada stavlja u logore i ovo je Spencerova zrelija,
odmerenija i ubedljivija interpretacija strog Marvelovog Days of Future Past
koncepta o svetu u kome je krhka ravnoteža između Homo Sapiensa i Homo
Superiora poremećena i kao posledica straha, sezona lova na Homo Superiora je
potpuno otvorena. Spencer se bavi i Ultimate verzijom Williama Strykera,
agresivnog religioznog fanatika koji tvrdi da može da izleči mutante od njihove
mutacije dodirom i uzbudljiv je njegov sukob sa malom grupom mutantskih
tinejdžera koje predvodi Kitty Pryde.
DJ Meho: Ali naravno Spencer ovde sve izdiže na jedan interesantan politički
nivo, pokazujući kako prevrtljivi Quicksilver manipuliše američkim vlastima u
svoju korist, pomažući im da se izbore sa mutantima ali i sa Strykerovim
nekontrolisanim viđilantizmom. Njegov plan ne ispada baš onako kako je
zamislio, ali Spencer nas onda vodi još dublje u političke agende pokazujući
nam da neki ljudi za koje smo mislili da ih više nikada nećemo videti zapravo
vuku konce iz pozadine i ovo je sve jedan složen zaplet koga još više
usložnjava petljanje Ultimatesa i Nicka Furyja sa mutantima i Jean Grey koja je
njihov agent.
DJ
Hamo: Ipak, možda su najupečatljivije scene iz
sabirnih logora za mutante koje Spencer piše uverljivo tako da se čovek zaista
oseti neprijatno i gde je Storm u glavnoj ulozi kao mlada, revolucionarno
nastrojena aktivistkinja.
DJ
Meho: No, važno je napomenuti da se sve ove odvojene
niti priče zapravo dešavaju paralelno, pa se tako u ovom trenutku sve kreće ka uzbudljivom
krešendu. Strykera više nema ali je armija Sentinela na putu da istrebi sve
mutante na svetu, a ako im se na putu nađu ljudska naselja - tim gore.
DJ
Kemo: Ovo nije toliko različito od sličnih scenarija
koje smo već čitali u drugim X-men stripovima, ali je Spencer do svega došao
zbilja uzbudljivim putem tako da sada čitalac oseća opipljiv strah za
protagoniste i generalno mutante. Kada u jedanaestoj epizodi Valerie Cooper
smrknuto objašnjava svom šefu da je gotovo i da se vojska i nacionalna garda ne
bore jer su i oni svesni kada su poraženi unapred, to je jedan dostojanstven i
zastrašujuć trenutak za čitaoca. Meni je stvarno teško da izdržim do izlaska
dvanaestog broja kada će, pretpostavljam, Spencer da nam da nekakvo koliko-toliko
srećno razrešenje.
DJ
Meho: Mora, jer uskoro odlazi sa serijala da bi ga na
mestu scenariste zamenio Brian Wood koji, da stvari budu zabavnije skoro u isto
vreme preuzima od Victora Gischlera i X-men serijal u mejnstrim univerzumu.
Wood nikako nije moj omiljeni scenarista, pogotovo jer su za njega
superherojski stripovi sigurno mnogo više posao a mnogo manje strast - sam je
izjavio da ih zapravo nije ni čitao kao dete - ali... hajde da ne budem
negativan unapred.
DJ
Hamo: Paco Medina je sa svoje strane Ultimate Comics
X-Men nacrtao karakteristično sigurno. Njegov stil je malo tinejdžerski ali
opet, dobar je on crtač.
DJ
Meho: Kako god bilo Ultimate Comics X-Men je sa
dosadašnjih jedanaest brojeva uspeo da iskombinuje političku dramu i akciju sa
odličnom dinamikom tinejdžerskog, ilegalnog superherojskog tima pa još da sve
ima dovoljno prirodnih dodirnih tačaka sa širom globalnom pričom koju čitamo u
Hickmanovom Ultimates. Veliki je Spencer i možemo samo da poželimo da ga
ubuduće još gledamo na sličnim serijalima. A za sada, još jednom sve preporuke
za aktuelnu Ultimate Comics liniju - ovo je njen najbolji kvalitet i najviši
nivo u poslednjih pet godina. Uključite se u čitanje dok je sve još ovako
dobro!
|