INTERVJU S MAKSIMOM ŠIMIĆEM:

VOLIM ZAPRLJATI RUKE (2)

I ponovo se vraćamo na strip preko filma, da li su neki filmovi imali uticaja na tebe? Tipa način pričanja priče, kadriranje itd.

Bilo ih je podosta, Mad Max, Burtonova Sanjiva Dolina, Predator, Umri Muški, The Hard Way... uglavnom filmovi sa češkim i australskim kamermanima (Semler, Boyd, Menzies, Idziak, McAlpine), ti tipovi su za mene doktori kadra i snimanja akcije. Toliko sam puta kao klinjo gledao te jedne te iste filmove, ali tek kasnije sam shvatio da je ono što me u njima najviše privlači ipak vizualni identitet, kretanje kamere i sl. Bilo mi je neočekivano kako se na kraju to, mojim roditeljima mrsko, blejanje u TV isplatilo. Kada sam krenuo crtati stripove konkretnije, nije bilo aposlutno nikakvog straha od kadriranja, čak je bilo i neko veselje, ono, postići neki "filmičan " kadar. No bilo je i konkretne pomoći, npr, gdje staviti kameru zavisno o akciji. (pucnjava, jurnjava i sl.)

Pustolovni, ili neki šund iz neke umjetno stvorene popkulture, nešto tipa što su ameri napravili od svojih seljobera tj Hillbillya po zabačenim dijelovima države. Lagano se zagrijavam za ideju koju sam dobio nedavno, "Velika Gužva na Kajzerici", nešto kao omaž kultnom "Big Trouble In Little China", smješten u Zagrebu u budućnosti, kad ga Kinezi nasele. :)

Kako izgleda tvoj radni dan?

Prespavam jutro, dižem se prije ili oko podneva, crna kava, pa zatim internet, nakon toga, ako se ručak ne ubaci između (i još koja kava), sjedam za stol i krećem. Crtam oko 2,5 do 5 sati (skica, olovka, tuš), ovisno o tabli. Ako sam raspoložen, ili nema previše kadrova po strani, uspijem izbaciti i dvije dnevno. Uglavnom, do 22h sam gotov, tada ide obavezno gledanje neke serije ili filma kojeg skinem, jer što više crtam, to je nakon crtanja mi potrebno neko brzo prešaltavanje, inače imam dojam kao da vegetiram pa bi još radio, a fizički nije više preporučljivo.

Old skul, kist, odnedavno samo Winsor & Newton, četkicu za zube isto, nedavno je otkrio:), zabavan alat, pogotovo za strip nasilje i svemir. Od modernih, eventualno Photshop i to je to, tablet mi je strano tijelo, nisam ga koristio, a i ne zanima me baš. Volim zaprljati ruke.

 I za kraj koji  ti je omiljeni strip koji si pročitao do sada, ako ga imaš?

Ne znam, imam neke epizode Alana Forda koje su mi i dan-danas vizualno nenadjebive, kao i Texove tipa Crni Tigar. Ali evo, kao neki strip koji me pričom zakačio, izdvojio bi Derfov "Trashed".

Za one koji ne znaju, možeš li nam reći nešto više o tvom junaku Zečini ? Ko je on, čime se bavi, koja je njegova priča?

Zečina je neka vrst antijunaka, tajni projekat CIA-e sa početka 50ih, dovršen po nacističkim planovima o supervojnicima,  lik koji si je lošim djelima iz prošlosti nakalemio lošu budućnost, samo što se on te prošlosti ne sjeća, tj, sjećat će se kako serija bude išla. Jedini zapravo pozitivan lik u čitavoj seriji je podvojena ličnost po imenu Cullen/Liptauer, a i on je sam po sebi samo pola vremena pozitivan. Za ostale detalje i sitnice će valjati nacrtati, izbaciti i naravno kupiti iduće nastavke Zečine. :)

Vekovnici, nezaobilazni domaći serijal, na kome je gotovo svaki mladi talenat ostavio svoj pečat. Kako ti se čini ceo taj projekat? Kakvo je tvoje iskustvo vezano za rad na Vekovnicima?

Dobro. Ja sam crtački pridonio nultoj epizodi, Bajka i druge istine, koja mi je draga zbog svojih antropomorfnih likova (što je očito iz Zečine), kao i time što me podsjeća na omiljene Ezopove Basne. Kao projekat, svi palci gore, takvih stvari treba strip sceni na ovim prostorima.